12/12/2008
ISKRENOST
 

Iskrenost se ne prasta…

 

 

 

.

 

  Iskrenost je za mene uvek zakon...,
  mada puno puta cujemo  frazu

  kako cenimo iskrenost i zelimo je...
  a onda nasa iskrenost itekako zaboli druge
  jer u sustini ljudi ne zele iskrenost
  vecina je ne zeli
  i laze sebe da je zeli
  jer zna da treba biti iskren...
  al nije spremna na iskrenost i na istinu

  koju ona nosi i otkriva

  jer
  vecina ljudi zivi u lazima..
  sopstvenim i tudjim

  zatvorenim ocima hodi

  trujuci i razarajuci sopstveni duh…

  provode vecinu vremena obmanjujuci sebe
  sto olaksava obmanu drugih
  i onda prica o iskrenosti
  sta tu nije u redu??
  sve je u redu...
  samo takva je ljudska priroda
  pretezno zla i sebicna…

  lisena dobrote i milosrdja…
  a ni ne zna da je daleko lakse i casnije
  ziveti sa iskrenoscu i sa istinom...
  mozda je samo potrebna htrabarost
  ali i to je samo obmana
  naseg uma
  jer jedino sa iskrenoscu i istinom

  kao njenom ostricom svetla

  smo uvek na dobitku
  odsecajuci okove tame i zla

  pobedjujemo

  ovu duhovnu bitku
  u koju smo ubaceni

  al ako pobedimo
  kao  nagradu dobicemo

  i zarobicemo
  ljubav

  vecno.

 

 

 

  Bernar Šo je rekao, "opasno je da budete  iskreni ako niste i glupi"


  Antun Gustav Matoš kaze; "ljudi praštaju  sve osim iskrenosti"


  Ljudi se plase iskrenosti i zato je ne prastaju... ne prastaju istinu koju iskrenost donosi, ne zele istinu...

  a kad je neko pametan i iskren vecina ljudi to dozivljava kao opasnost i atak na njih...
  jer pamet pojacava istinu koju iskrenost otkiva... pametan covek ce je prezentovati u punom njenom svetlu, a to je previse za vecinu onih kojima smetaju i delici nje…

  Vecina ljudi ne zeli da se suocava, ne zeli iskrenost, ne zeli istinu… ne zeli odgovornost zbog poznavanja nje…...nije na nivou dobrote ni ljubavi,  koja podrazumeva svesnost...;

  a suocavanje boli… najvise boli one koji su se najvise i udaljili od nje.. koji su je zapustili i zaboravili…

 

  Da, i zato je za  iskrenost  potrebna izuzetna samosvest , svesnost svega oko nas…… Snaga duha, znati ko smo i sta smo.

  I stajati svojom licnoscu iza svega sto radimo u punom svetlu…

  Pre svega pred sobom.

 

  I ono sto drugi ne znaju i zanemaruju je cinjenica da je

istina u vremenu iluzija i zaboravljenih vrednosti najjace oruzje….

  Istina je uvek najjace oruzje... kao najostriji dvosekli mac..

  Samo sto mnogi to ne znaju ili ne veruju… ili im ne izgleda tako...
   I zato je za njeno koriscenje  potrebna vestina, da bi smo adekvatno prezentovali istinu…

  I da ne bismo nevestim koriscenjem nje povredili sebe ili druge…

  zato je potrebno mudro rukovanje istinom …

  A nije lako biti mudar…potrebno je da imamo odredjene  osobine da bi smo mogli ispoljavati mudrost… potrebno je da budemo ponizni jer je to temelj mudrosti…

  A ljudi cesce i lakse ispoljavaju ponos i tako povredjuju druge i sebe…

 

  Ko zeli iskrenost, istinu, mora izaci na svetlost…. Za to je potrebna hrabrost ..

  I takodje malo njih ce biti na vasem nivou svesti, na vasem  nivou pojmanja…

  Da li ste spremni nositi sve posledice koje ona nosi…

  Duhovna pobeda je tu bice vam nagrada,

  Osim sto mozda mozete ostati sami…

  Makar jedno vreme…

  Dok ne trijumfije ljubav.

 

 

 

 

20/11/2008
SPAS ?


Toplina tvojih reci...

 

Gusim se u skucenom prostoru nicega

osamelom od ispraznih ljudi

koji ne postoje

vise

 

Ne dodirujem

izbledele odnesene tragove

izgubljenih razumevanja

prozetih  naivnoscu

iluzornih dodira dusa

koje ne postoje

vise

 

 

zbog sebicnosti, oholosti, arogancije

koja ih brise

i odnosi daleko od nadanja

Koje dise

koje ne postoji

vise

za nas

 

 

Dolazim do daha

Disem u skucenom prostoru nicega

Koji ne postoje

vise

 

Ispunjava ga toplina tvojih reci

Koja dise

za nas

 

 

Da li je u njoj spas?

 

 

 

 

 

12/11/2008
ZRACI DUSE


Sakupi izgubljene zrake duse

 

 

Pronadji iskre

zaturene u kutu

tvoje sobe

Oboji zid cutnje

i bola

u crveno

Pronadji niti moje

prosute maste

na tvom jastuku

 

Oseti moj dodir

ruke

u svojim mislima

Dok upijam

tvoj pogled

duboko u grudima

 

Pogled koji znaci

vecnost

i  kraj

Dodir ruke 

koji uranja u

spokojstvo duse

ostavljajuci

pecat bola

na srcu

 

Sakupi

sve  otiske duse

koje sam ostavila

tebi

I zapecati ih

vecnoscu

na  tvom srcu

 

I cuvaj  srce svoje

od pakosti mraka

koji ga truje

 

Sacuvaj ga zbog

zbog sebe

radi mene

zbog ljubavi

da ne uvene

 

I kad sve sto je

izgubljeno

ozivi i udahne srecu

vecno moguceg

Otpecati

sve izgubljene zrake duse

ponovo da disu

za  nas.

 

.

.

.

1/11/2008
OCEKIVANJA

Ocekivanja

 

 


Ocekivanja

ucenjivanja

razocarenja

prastanja

podcenjivanja

precenjivanja

arogancije

precutkivanja

zaziranja

divljenja

hvatanja za rec

osudjivanja

opravdavanja

ignorisanja

skrivanja

guse

stvaraju

bol

duse…..

 

dokle ?

 

.

.

.

2/10/2008
NE POSTOJIS


Dan koji ne postoji

 

 

                  Jedan od onih dana koji ne postoji

                  ili ne postojis


                  Jedan od onih dana kada mi se place

                  sto postojis

 

                  Jedan od onih dana kada mi se utroba

                  prevrce

                  od zla

                  koje ociglednim te cini

 

                  Jedan od onih beskrajnih trenutaka

                  mucenja duse

                  koju ne posedujes

 

                  Jedan od onih nesvakidasnjih mracnih

                  prekriven uvelim laticama  srca

                  iscupanog,

                  koje si izgubio u grehu

 

                  Dan koji mirise na smrt tvog pogleda

 

                  Zlo nadvijeno nad nama

                  tvoje misli ka meni

                  stvaraju jezu

                  zbog svih izrecenih gadosti

 

                  Dan koji odnosi sve tvoje

                  lazi mraka

                  daleko do rubova kosmickih zraka.

 


               

28/9/2008
SAMOPRAVICNOSCU


Samopravicnoscu


 

Samopravicnoscu

Gazis

svaki moj uzdah

slobode

 

Osudjujes svaku

moju misao

i cinis je

bezvrednom

 

Svaki delic

mog srca

kidas i pretvaras

u prah bescenja

 

Svaki moj trud

ka dobru

pretvaras u zlo

 

Cinis da se osecam

bezvredno i puna greha

hraneci time

svoj ego

 

Svojom samopravicnoscu

oslepljujes sebe

i pretvaras se

U ruglo

zbog cega ja patim

 

Svoj greh skini sa mene

zelim opet biti

Slobodna.

 

 

 

.
.
.


 

 

18/9/2008
NE DOZVOLI...

i VOLI ME


 

Ne dozvoli

da me sumorna

jesenja jutra

guse izmaglicom

neprospavane noci

 

Ne dozvoli

avetima

iznemogle noci

da ovladaju

mojom dusom

u samoci

 

Ne dozvoli

da miris zloslutno

nadolazece kise

kapima obojenim

u beznadje

crnom

se ne uvuce

pod kozu

moga srca

trnom

 

Ne dozvoli

da sivilo

vazduha mraka

prekrije moje lice

bez predaha

 

Ne dozvoli da vazduh

beznadja

ovih tuznih jutra

tame

prekrije

vec izbledele zrake

odbeglog Sunca

same

 

 

 

Ne dozvoli

da moja dusa

upije

ta tuzna jutra

i  celicno sive oblake kise

koji uranjaju u

vec zaboravljeni odsjaj

pogleda topline

Ne dozvoli vise

 

Ne dozvoli

 

I voli

 

Me.

.

.

22/8/2008
SECANJE


Secanje …


 

 

Secanje na

 kamenje

razbijeno

igrom bezbriznih

talasa

Izlizane plocnike

koracima

nade

Rasparano nebo

crvenim zracima

bezbriznog

sunca

Izbledeli mesec

okupan oblacima

koji placu

Dusu

jednog

nevinog pogleda

koji stemi 

nepreglednim

visinama

slobode

Nedoreceno

prijateljstvo

na nepreglednom

horizontu

ljubavi

koje ceka.

 

.
.
.

22/6/2008
ADORABLE





Photobucket



Photobucket



Isn`t she adorable???



.....
...
......
objavio mystery u 06:25 | kategorija: DESIGN
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (23) | Posalji komentar
31/5/2008
VREME

zarobljena u vremenu

...


...


Vreme

za mene

za tebe

ne postoji

Samo

trenutak

neostvarenog

nedovrsenog

Bozanstva

koje

nestaje

u horizontu

nedogledne

zvezdane

prasine

Sve do smaragdnih

rubova

nebeskog

svoda

Gde iskre

svetlucaju

od miline

Tvog

pogleda

Zavrsavajuci

svoj

ples

daleko od

dodira

duboko

do

neistrazenih

riznica

blaga

Mog uzdaha

zbog lepote

neizrecenog

mislima odenutog

dusevnog sjaja

do beskraja

 

 

Sacuvaj ga

na litici

propadanja

Pre nego

Izgubi

smisao

lepote

Sacuvaj ga

od grabljivih

zloslutnih

senki

mraka

daleko

od sumraka

duse

zbog dobrote

 

 

Sacuvaj

ga

tamo

Na horizontu

beskraja

Svetlosti

zagrljaja

vecnog

sjaja

Gde vreme

Ne postoji

Za mene

Za tebe

Za nas.

 

 

 

 

 

 

 .

..

...

 

.

.

.